Livanjska mitologija

U selu Bila nadomak Livna živi samouki umjetnik koji već 17 godina kucka, oblikuje i stvara u drvetu. Branko Ivanković - Mito kako ga mnogi zovu, ne može objasniti ni sebi, a ni drugima ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti koja ga svakodnevno pokreće. Autor: Andrea Pavić

 17. i 18. rujna 2011 u selu Bila kod Livna u galeriji Art Mit i imanju livadskog skulptora Branka Ivankovića Mite okončana je Međunarodna ženska likovna kolonija tradicijskih umjetnosti Bila 2011. Treću godinu zaredom livanjski umjetnik u suorganizaciji s Udruženjem hrvatskih amaterskih kulturno umjetničkih društava BiH organizira ovu koloniju čija je vrijednost prepoznata i od strane Ujedinjenih naroda. Ove godine održana je pod pokroviteljstvom načelnika općine Livno Luke Čelana koji je koloniju svečano proglasio otvorenom. U pozdravnim riječima, upućenim prije svega umjetnicama, poželio im je ugodan boravak i plodonosan rad te izrazio uvjerenje da će ova kulturno-radna manifestacija potrajati. Dobrodošlicu umjetnicama poželjela su i dva vremešna

član kulturno-umjetničkog društva koja su im otpjevala čobansku pjesmu sa specifičnim napjevom, livanjskom ustresavicom koja je pod zaštitom UNESCO-a, kao što je od ove godine i ova kolonija. Kolonija je amaterska i ženska, jer žena majka i odgojiteljica je ujedno i nositeljica i prenositeljica znanja i vještina na nove generacije i već se profilirala prema ideji očuvanja tradicijske kulturne baštine, prije svega naroda BiH, cijele okolne regije i šire. Umjetnice iz različitih zemalja, različitih kultura i boje kože, stvarale su svoja djela na otvorenom pod livanjskim nebom, u voćnjaku bremenitom plodovima zrelih šljiva. Njihov domaćin, Branko Ivanković Mito, ističe daje namjerno odabrao rujan kako bi žene svojom rukom mogle ubrati

plodove njegova voćnjaka i osjetiti što znači netaknuta priroda i eko-proizvod, te dodaje: „Upravo ova različitost, koju možete i sami osjetiti i vidjeti, spaja nas i ja sam ponosan na tu ideju koju sam zajedno s Ankom Raić evo i u stvarnosti ostvario i nadam se da će svake godine biti jača i raznovrsnija." Svaka od ovih kolonija je i neka vrsta učilišta na otvorenom.    Foto galerija >>>

KIP MAJKE BOŽJE U LINDRIĆU

Lindrićarska Majka Božja iz drva je potekla
i ovako puku rekla:
"Puče dragi, dođi k meni
jedinstvenoj, skromnoj ženi.
Vjeruj Kristu, Sinu mome
Duhu Svetom, Ocu svome.
Neka bude mir i ljubav
radost, sreća u tvom domu."

Radio ju Mito, umjetnik pravi
zahvalni mu svi ribari.
I ostali pukje reka:
"Tu se klanjat sve do vijeka."

Neobičan rođendanski dar

U jednom komadu drveta likovi braće blizanaca

Kipar Branko Ivanković (Mito) iz Livna i njegov prijatelj iz Ljubuškog Ivan Vukšić (Iće) prije nekoliko dana susreli su se na slapovima Kravice na rijeci Trebižat. Iće je taj dan slavio rođendan te je organizirao manje druženje za svoje prijatelje. Tom prigodom poznati kipar u drvu je izradio portret Ićina brata blizanca Marka Vukšića (Makite) koji je preminuo prije kratkog vremena. Uz kiparevu pomoć na Kravicama bi se sljedeće ljeto trebala organizirati likovna kolonija koja bi nosila Makitino Ime i bila u spomen ovom umjetniku.

Radim na “Oltaru ljubavi”, djelu mog života

Riječ je o grandioznom djelu od jednog komada oraha. Oltar je sav u plamenu i na njegovom vrhu se nalazi golub kao simbol Duha Svetoga. S velikim žarom radim na tom djelu i mogu reći da se nekako njime najviše ponosim, otkrio je Ivanković

U šesnaest godina koliko se bavi rezbarenjem drveta Branko Ivanković Mito pročuo se kao jedan od najboljih u svojem poslu, a njegova djela izložena su diljem svijeta. Branko je jedan od rijetkih bh. državljana koji se može pohvaliti djelom dostojnim Guinnessove knjige rekorda. Riječ je o najvećem Kristovom raspelu na svijetu urađenom od jednog komada orahovog drveta na križu visine 9,10 metara, raspona tri metra i visine 2,20 metara koji je posvetio banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica. A zašto se nije prijavio za Guinnessa? Pa, mnogo je papirologije, kaže nam ovaj skromni čovjek, a ni njemu nije osobito stalo do tog priznanja. No, možda ga ipak, na inzistiranja mnogih, i prijavi.

Vrijedna djela
     Ono što posebice ispunjava ovog virtuoza s dlijetom jest rad na oltarima i sakralnim kipovima. Brojni su sveci kojima je Branko u glatkom hercegovačkom drvetu urezao lik i sačuvao od zaborava njihovu zemaljsku stranu.O njegovom djelu i radu uskoro će biti premijerno prikazan i četvrti dokumentarni film pod nazivom “Od oltara do sv. Oca Pape”. Film je simboličnog naziva jer je Ivanković autor oltara s križem visokim 5 metara ispred kojeg je papa Ivan Pavao II. držao svetu misu na Petričevcu, u Banjoj Luci, prigodom posjeta Bosni i Hercegovini 2003. Mitina djela vrijede mnogo. U katalozima diljem svijeta navedena su kao remek djela čija se cijena određuje tek nakon dugih razgovora. Kada je biskup Komarica namjeravao kupiti Ivankovićevo raspelo, u telefonskom ga je razgovoru pitao za brojku što je umjetnik glatko odbio. “Rekao sam mu da to raspelo nije vreća brašna pa da se pogađamo preko telefona. Kada je došao kod mene i vidio djelo, samo me je upitao: ‘Kako ćemo se dogovoriti?’ Budući da sam i ja član biskupije, drage volje sam za Papin dolazak ustupio i raspelo i sva druga djela”, priča nam Mito.

Prorok u svom selu
    I tako, dok svijetom kruže hvalospjevi o njegovim djelima, u Livnu prvi susjedi ne znaju čime se bavi. No, to ga ne pogađa, jer, teško je, kaže Ivanković, biti prorok u svom selu. “U vremenu gospodarske krize mnogo su češća divljenja od prodaje. Znate, ljudi se samo ‘dive i dive’, ali prodaja je znatno manja od divljenja. Kada bi postojala bolja organizacija, i umjetnici bi bolje živjeli”, kaže Ivanković, ispričavši
nam za svoje loše iskustvo sa suvenirnicama u Međugorju koje su na njegovim radovima zarađivale po nekoliko puta. “Primjerice, prodam im orahov križ za 30 maraka, a oni ga preprodaju za 120 maraka. To je velika nepravda prema nama koji u izradu tih suvenira ulažemo mnogo truda i vremena”, istaknuo je Ivanković.

Životno djelo
   Branko je rođen s darom stvaranja, ali imao je od koga i učiti. “Pokojni otac se cijeli život bavio izradama violina i gitara. Svoj sam zanat učio od najboljeg majstora.  Danas radim na jednom oltaru koji nosi naziv ‘Oltar ljubavi’. Riječ je o grandioznom djelu od jednog komada oraha. Oltar je sav u plamenu i na njegovom vrhu se nalazi golub kao simbol Duha Svetoga. S velikim žarom radim na tom djelu i mogu reći da se nekako njime najviše ponosim. To je djelo mog života”, otkrio je Ivanković.